Muškost Zorana K.

Pogledah se u izlogu, blid, zut, divno izvezenih
kapilara, zmijanjski vez u ocima, ipak zgodan decko.
Nasmijesih se folklornim vrijednostima, popravih jaknu i
zaputih u Stari fenjer.
– razum magnum 44, najmocniji pistolj na
planeti. S njim resetam po emocijama, one krvare kao
poljske bolnice Krfa pocetkom dvadesetog vijeka, nekako
uvijek ostaju zive. Prazno burence ceka da odustanu. Da
li ce se povuci ili opet znaju da blefiram?
– Nisam pobijedio, ali gospodine, nisi ni izgubio,
zivot se kotrlja, smijem se, glasno se smijem, smijem
se od srca, kao bebe na tecine grimase. Sef dobro prica
viceve, ja se znam saliti na svoj racun, ali ne ostajem
duzan. Hepi end

Odlomak iz knjige