Nađi me

 „Nađi me“ – Damir Šabotić

Složenost strukture romana, preklapanje glasova nekoliko likova u polifoniji, sveobuhvatnost teme, motiva i simbolike, te uspješno balansiranje između sadašnjosti i prošlosti – to su temeljne odlike romana „Nađi me“, Damira Šabotića koji piše priču o sudbini bosanskih izbjeglica u crnogorskim kampovima i „samačkim domovima“  ̶  stjecištima uplašenih žena, i mršave djece koja su „zbog proširenih zjenica ličila na mjesečare“. Roman, nakon skoro deceniju od svog prvog objavljivanja, izlazi u okviru edicije „Retro premijere“ izdavačke kuće „Artisticum“. 

Prezrene, obezvrijeđene i ojađene ljude bez vlastitog doma, željne slobode, predstavlja lik djevojčice Melihe koja je u jeku rata ostala bez roditelja i brata koji je pobjegao, a za čiju sudbinu se tokom cijelom romana pita i strijepi. Nju su poslali kod tetke u Ulcinj, a nedugo zatim je stigla u „Samački dom“, skupa sa drugim izbjeglicama; dom koji je vodila Marta, žena koja nije prezala ni od čega da bi održala kamp od kojeg iznalazi višestruke koristi. 

 „Nađi me“ je stilski zanimljiv, tematski izuzetno značajan roman vrijedan preporuke, koji je k tome dosta prohodan, što nije uvijek slučaj kada je riječ o pokušaju ispisivanja nekog događaja iz rata koji nije naširoko poznat. D. Šabotić se, rekla bih, dosta dobro kreće u okviru koji je sam sebi zadao – iskliznuća su minimalna – i uspješno prenosi priču djevojčice u kojoj je sadržan sav teret izbjeglištva i nepripadanja. 

Odlomak iz knjige