Okus kozijeg sira
U okviru Edicije REZ Artisticum objavljuje knjigu priča Elisa Bektaša „Okus kozijeg sira“. Posrijedi je autorski zrela, jasno koncipirana i zaokružena pripovijedna knjiga, koja daje presjek višegodišnjeg rada u literaturi ovog književnika.
Bektaš u najboljoj tradiciji pekićevskog prosedea polazi od mita kao temeljnog gradidbenog elementa svoje književnosti, da bi isti taj mit dekonstruisao i razgradio, pokazujući nam, u tom svojevrsnom času anatomije, da je riječ o piscu koji nije izgubio maštu, te da u književnosti još ima mjesta za one koji svoj stilski postupak ne svode na simplificirana rješenja. Odnosno na ono doslovično JA koje se krije iza autobiografske fikcije, koja se danas često uzima kao jedini važeći pripovijedni obrazac, a kojim se često prikriva odsustvo hrabrosti i želje da se eksprimentira sa književnom formom i jezikom kao uvijek živim i neuhvatljivim elementima stvaranja.
Bektaš, nesumnjivo, zna šta je priča, i kako čitaoca začaranog voditi kroz književnost. Jer, ako književnost nije u stanju da nas odvede u prostore van pojavnog i u podzemlja onirizma, onda ona gubi svoju magiju i biva svedena na hroniku svakodnevlja.
„Čovjeku nije dato da pouzdano zna kakav će misaoni i emotivni odnos sutra graditi sa svijetom, pa će možda u budućnosti i ova knjiga biti izvor mog nezadovoljstva, ali u ovom času ja joj, kao autor, ne mogu pronaći zamjerku. To ne znači da joj se nema šta zamjeriti, ali ostavimo taj posao njenim čitaocima.“
Elis Bektaš o knjizi priča „Okus kozijeg sira“
„Likovi kojima Bektaš posvećuje priče su usamljenici, obuzeti strahom, izopštenici, duhovni lutalice, kroz čije se epizode iz života rezonuje egzistencijalizam vremèna u kojima su postojali, bilo da su ona izmaštana ili povijesna. Sasvim obični, realistični prizori su obogaćeni mitskim, religijskim, filozofskim, čudesnim usporedbama ili, prikladnije, motivima. E. Bektaš nam u ovoj zbirci, ponegdje i razaranjem strukture kratke priče, govori o tome na koje se sve načine priče mogu „pisati“. (…)
Elis Bektaš ovom knjigom pokušava u cijelosti univerzalizirati mitološko, istorijsko i individualno iskustvo, skrećući ih sa uobičajene interpretetivne staze i, k tome, podsjetiti na značaj kratke priče koja je nerijetko i nepravedno skrajnuta zarad sveprisustva romaneskne proze.“
Ivana Golijanin, književna kritičarka
Be the first to review “Okus kozijeg sira”